Toranj je trebao slati struju besplatno cijelom svijetu, a onda je najbogatiji čovjek na planeti prestao plaćati istraživanje

Tesla je 1900. bio na vrhuncu.

Njegov sistem naizmjenične struje pobijedio je u sukobu s Edisonovom istosmjernom, a on je bio slavan. Rođen u Smiljanu, u današnjoj Hrvatskoj, u porodici porijeklom iz Like, u Ameriku je stigao kao doseljenik bez ičega.

Ono što je htio dalje bilo je ambicioznije od svega prije toga. Htio je ukloniti žice.

Zemlja kao provodnik

Njegova zamisao počivala je na jednoj pretpostavci.

Umjesto da se struja vodi kroz bakrene kablove, Tesla je htio koristiti samu Zemlju kao provodnik.

Ispod tornja je bila mreža metalnih šipki i ploča zabijenih duboko u tlo. Kupola na vrhu trebala je jonizovati zrak i stvoriti provodni put kroz atmosferu.

Zamisao je bila da se planeta dovede u električnu rezonanciju, pa da se energija može preuzeti bilo gdje, običnim prijemnikom zabodenim u zemlju.

Sam je to opisao rečenicom koja se često citira: kada bežična tehnologija bude potpuno primijenjena, Zemlja će se pretvoriti u ogroman mozak, sposoban da odgovori u svakom svom dijelu.

Sto pedeset hiljada dolara za nešto drugo

Novac je 1901. dao J. P. Morgan, u iznosu od 150.000 dolara, što je danas oko pet miliona.

Ovdje je nesporazum koji je sve srušio.

Morgan je mislio da finansira bežični telegraf, sistem za slanje poruka preko Atlantika, koji bi konkurisao Marconijevom. To je bio posao koji se naplaćuje po poruci.

Tesla je imao drugi cilj, koji mu isprva nije rekao u cijelosti.

Kada je zatražio dodatna sredstva i objasnio da namjerava slati i struju, i to besplatno, Morgan je odbio. Njegov prigovor bio je poslovno neoboriv: na energiju koju svako može uzeti iz zraka ne može se postaviti brojilo.

Marconi koji je stigao prvi s manjom idejom

U istom periodu desilo se još nešto.

U decembru 1901. Guglielmo Marconi je bežično prenio slovo S preko Atlantika, koristeći pritom i neke Tesline patente.

Uradio je to opremom koja je bila jednostavnija i mnogo jeftinija.

Time je nestala poslovna logika Wardenclyffea. Investitori su se pitali zašto bi plaćali Teslinu ogromnu zamisao kada je Marconi već dokazao jeftiniju verziju onoga što im treba.

Do 1905. gradnja je stala. Do 1906. je otpušteno gotovo cijelo osoblje.

Toranj dignut u zrak zbog dugova

Ono što je uslijedilo bio je niz nesreća.

Tesla je 1904. podigao hipoteku na imanje da bi platio račune u hotelu, pa još jednu 1908.

Arhitekta koji je projektovao objekat, Stanford White, ubijen je 1906. u Madison Square Gardenu.

Toranj je stajao nedovršen i neupotrijebljen više od decenije. Godine 1917. je dignut u zrak i prodat u staro željezo, da bi se pokrili Teslini dugovi. Nikada nije radio onako kako je zamišljen.

Imanje je 1922. otišlo pod stečaj. Tesla je umro 1943. u hotelskoj sobi u New Yorku, sam i bez novca.

Šta u toj priči nije tačno

Vrijedi razdvojiti činjenice od legende, jer se ova priča često prepričava kao zavjera.

Tačno je da je Morgan odbio dalje plaćati i tačno je da je razlog bio poslovni.

Ali Morgan nije povukao već dat novac. Ispunio je ono na šta se obavezao, a odbio je dodatna sredstva, što nije isto.

Uz to, ni sama zamisao vjerovatno ne bi radila. Fizika prijenosa energije na velike udaljenosti kroz tlo i atmosferu podrazumijeva gubitke koji rastu s udaljenošću, a Tesla je taj dio zasnivao na pretpostavkama koje nikada nisu potvrđene.

Ono što je od svega ostalo je zgrada laboratorije od crvene cigle, jedina Teslina laboratorija koja i danas postoji. Kupljena je 2013. novcem prikupljenim od ljudi širom svijeta, a na tom mjestu se uređuje muzej.

Bežični prijenos energije danas postoji, ali na svega nekoliko centimetara, u punjačima za telefone.